Brojne učesnike u problematiku je uvela Vesna Gavrić, iz Udruženja za pomoć osobama sa psihofizičkim smetnjama “Zajedno“, skrenuvši pažnju na terminološki korektne odrednice za OSI, kao i na one druge, koje direktno ili indirektno diskriminišu populaciju koju, samo u Subotici, čini oko 15.000 naših sugrađana.

Govoreći o obrazovnom sistemu koji školuje učenike sa smetnjama u razvoju, Gavrićeva je istakla da u Srbiji ima 48 specijalnih škola, a u Vojvodini 11. Zahvaljujući inkluzivnom obrazovanju, učenici sa smetnjama u razvoju se u sve većem broju uključuju u redovnu nastavu.

“Kvalitet života osoba sa invaliditetom najviše zavisi od zapošljavanja. Do zapošljavanja može doći ukoliko kroz rani razvoj osoba dobije pravovremenu i dobru podršku, kvalitetno obrazovanje ili edukaciju za traženo zanimanje i ako, sa druge strane, imamo radnu sredinu, poslodavce i širu zajednicu dovoljno senzibilisane, oslobođene od arhitektonskih i psiholoških barijera”, istakla je Vesna Gavrić.

Prema poslednjim podacima Nacionalne službe za zapošljavanje, u Severnobačkom okrugu trenutno je evidentirano 512 nezaposlenih osoba sa invaliditetom, a u subotičkoj opštini - 380. Od početka godine posao je pronašlo 106 osoba sa invaliditetom (36 žena). Posredstvom mera aktivne politike zapošljavanja zaposleno je 48 osoba, a 58 uz direktno posredovanje.
Za osobe sa invaliditetom je karakteristično da se zapošljavaju prema očuvanim psihofizičkim mogućnostima, a samo mali broj se zapošljava u okviru svoje kvalifikacije ili stručne spreme.

Dušan Torbica, v.d. direktora Filijale Subotica NSZ, istakao je da nepovoljna situacija na tržištu rada najviše pogađa one koji su teže zapošljivi, podsetio je zašto je važno zapošljavanje OSI, koje su prepreke u zapošljavanju i šta treba učiniti, zašto treba razvijati socijalno preduzetništvo. Torbica je predstavio aktivnosti, mere i rezultate programa koje sprovodi NSZ.

‘’Pored predrasuda i stereotipa prilikom zapošljavanja osoba sa invaliditetom, problem predstavlja i niži stepen stručne spreme. Osobe koje nemaju određenu školsku spremu i nisu pripremljene kroz razne programe stručnog osposobljavanja da budu konkurentne na tržištu rada, teže pronalaze posao. Kada je u pitanju Subotica, pa i Severnobački okrug, trebalo bi izraditi lokalnu strategiju zapošljavanja i posebnu strategiju zapošljavanja osoba sa invaliditetom, i na taj način prići rešavanju problema zapošljavanja. Zbog svojih problema poslodavci još uvek nisu dovoljno pripremljeni za zapošljavanje osoba sa invaliditetom. Radni prostor, kao ni okolina, nisu prilagođeni različitim potrebama osoba sa invaliditetom. Nužno je raditi na razvijanju svesti da i OSI imaju ista prava kao i svi ostali, ne samo kada je u pitanju zapošljavanje, nego i druge oblasti života’’, dodaje Torbica.

Savetnica za rad sa OSI iz subotičke filijale NSZ, Ibolja Husar, istakla je da od izmene zakonske regulative u oblasti zapošljavanja OSI, od 2010. godine, broj zaposlenih lica iz ove kategorije kontinuirano raste, ali se istovremeno povećava i broj evidentiranih osoba sa invaliditetom. Međutim, problem je što mnogi od njih i dalje ne poseduju rešenja o kategorizaciji, što im onemogućava ostvarivanje prava, te ih je pozvala de se jave Nacionalnoj službi za zapošljavanje radi dobijanja instrukcija kako da svoj status reše.

U diskusiji koja je usledila iskustva iz prakse izneli su poslodavci, odnosno preduzeća koja imaju zaštitne radionice ili su registrovana za zapošljavanje OSI: Zaštitna radionica „Željezničar“, Čikoš holding, DES, Gerontološki centar, Čistoća i zelenilo, grupacija „Lajon“. Svoje viđenje problematike izneli su i predstavnici udruženja OSI, kao i nekoliko nezaposlenih lica.
Brojni diskutantni su sugerisali obrazovnim institucijama adekvatniju profesionalnu orijentaciju, širi izbor obrazovnih profila, bolju selekciju kandidata u skladu sa njihovim realnim psihofizičkim i zdravstvenim mogućnostima za zapošljavanje.

Predstavnica grupacije "Lajon" ukazala je na potrebu animiranja OSI za aktivniju ulogu u traženju posla, a stručna saradnica iz OISŠ „Žarko Zrenjanin“ govorila je o potrebi obučavanja i senzibilizacije poslodavaca za zapošljavanje, tj. uključivanje u svoje kolektive učenika sa smetnjama u razvoju, kojima često, i pored dobre obučenosti za posao, nedostaju određene socijalne veštine za uspešnu integraciju.

Pored svih navedenih problema i prepreka na koje nailaze osobe sa invaliditetom, ipak se može reći da u Subotici ova lica imaju zavidnu stopu povećanja broja zapošljavanja u odnosu na druge gradove. U Subotici postoji više preduzeća koja su registrovana za stručno osposobljavanje i zapošljavanje osoba sa invaliditetom, što je velika prednost.